Tri jablana uporedo rasla


iz korijena jednog, snagu vukli


do oblaka granama izrasli


krosnjama se s vjetrovima tukli




Vatrene ih vatre pekle


nebeske ih strijele bile


gromovi im grane sjekli


al' ih nisu oborile



To ne bila tri vita jablana


koje vihor lomi i povija


vec to bila tri dobra jarana


Jovo, Ivo i jaran Alija




Srecni kao prava braca


zive jedan uz drugoga


znaju da je sloga jaca


od zuluma svakakvoga




Dusmani ih zavadjali kleti


jedan drugom ognjen da zapali


al' jarani prije bi umrli


neg' dusmanu cast i obraz dali




Cvrsti kao kremen kamen


sretnom zemljom ruze sade


crveni im bajrak znamen


pod njim svoju srecu grade