Stihom kao rijekom nekom tecem


nabujale vode sjecanja


lete misli, na put opet krecem


Boze, opet noc od uzdaha




Vani jesen u krosnjama sjedi


oci su joj tuzne, duboke


kaze, nemoj plakati, ne vrijedi


suza tugu isprat' ne moze



Ref.


Slagali mi pijanom pred zoru


da je neke druge usne ljubila


vidjeli ih zajedno na soru


a stoput mi se Bogom zaklela





Nisam, vjeruj, ociju mi mojih


to ti lazu samo da nas zavade


jos se sjecam ludih rijeci svojih


gresna duso, dalje od mene




Dogorjela svijeca, noc mi bjezi


stara pjesma prvih pjetlova


vani zora puca ko da snijezi


ima l' kraja tuga bestija




Vjetar, stara skitnica, me tjesi


i promuklim glasom sapuce


nemoj psovat' mladost i ne grijesi


sto je bilo bilo neka je




Ref.