Andrija Cordas


siroce iz drugog rata


omalen covjek, vedrih ociju


copori svinja, vatrica tinja




Savske bare i dubina


velikog neba slavonskog


im'o dva psa, dva druga


to nije bilo gazda i sluga


to je bilo prijateljstvo iskreno



Pricaju ljudi mlad je bio


lijepu je Slavu zavolio


a nju je bolest, rano uzela


k'o vuk samotnjak tugu je krio


nije po birtija plak'o i pio




Samo on zna kako nasao je mir


kad bi ga pitali sto zivi tako


zasto ne stekne imanja


a on bi rek'o


pa nek se bogati k'o o tom sanja




Ref.


Jer nije sretan k'o puno ima


sretan je onaj tko malo treba


ne da se sreca zlatom kupiti


sva blaga svijeta nista ne vrijede




Jadan je onaj kog' vrag zavede


pa cijeli zivot samo dukate


na hrpu sprema


dzaba mu svega


kad u dusi mira nema




Sanjivom plavom seoskom zorom


svirala frula sirokim sorom


njegova pjesma je sokak budila


i sve su gazde bas njega htjele




Kod njeg' su svinje bolje jele


tko zna zasto, mozda i njima


dobrote fali




A znao je reci, marva je marva


u trnju jede, u blatu spava


ali se nikada ne uprlja k'o covjek




Bio je Andra na svoju ruku


po selu pricali mimo svijeta


ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek


nesto smeta




A samo je zivio kako je htio


i s ono malo sretan bio


na racun tuge, na racun


srece sale zbij'o




Zivot je cesta pa biraj gdje ces


al' zalud grabis i zalud stjeces


kad tamo gore nista od toga


ponijet' neces




Bjezale godine, uvijek je tako


pa i on stario polako


i sve se rjedje cula frula


u jutro rano




I prodje dobro, prodje i lose


stari sokaci nestadose


i dodje, neko vrijeme njemu strano


nestalo marve, nestalo gazda


nestalo suma i salasa


nestalo s njima


i posljednjeg Cordasa




Umro je Andra onako tiho


kako i umru takvi ljudi


bez puno suza i tuznih stihova


svecenik rece tek dvije, tri rijeci




Pokoj mu dusi, a bio je veci


nego bi covjek rekao na izgled


samo je Sava na tren stala


samo je vrbak spustio grane


ljudi se kunu da su psi plakali