Svirao je Mita stari


da merakom sve zapali


svirao je i pjevao


za svaciju dusu kletu


violini svojoj dao


dusu bolom razapetu



Ref.


Od oca je ostalo i sinu


o ljubavi da pjeva i vinu


i da svira staru violinu




Iz njezinih tankih zica


budio je pjesmu ptica


pricu vjetra, zubor vrela


sapat lisca na drvecu


zvuke frula, bijelih sela


i bumbarov let po cvijecu




Ref.


Mjesto druga, brata ili sina


sedamdeset i sedam godina


sva mu ljubav bila violina




Minu vrijeme neumorno


slomi Miti srce bolno


sam ostaje toj sudbini


svoje tuzne dane broji


pokraj njega drug jedini


violina stara stoji




Ref.


Nigdje druga ni brata ni sina


da mu teske jade razabira


i za bolnu dusu da zasvira