Mozda je ovo


sasvim obicna prica


poceo sam raditi


u petnaestoj




U invalidsku penziju


otisao sam u pedeset i petoj


a na svakom referendumu


ja sam glasao za



Udarnik na svakoj


radnoj akciji


covijek bez mane


straha i pun ideala




Sad sam podstanar


sa zenom, sinom


unukom i snahom


i pitam se, kome vjerovati




Ref.


I nitko nikad nece


reci da nisam postojao


ne, nitko ne smije reci


da nikad nisam postojao





I pokusao, razbijen u gomili


trazio nesto vrijedno paznje


a iznad svega sebe


i skrivenu zelju za sutra




I moja slika jos se


cvrsto drzi na mramoru


i nitko ne smije reci


da nikad nisam postojao




Ref.