Njene rijeci, k'o rijeci stranca


kad trazi put u kasni sat


shvatih 'ko je kad ime je rekla


oprosti, nisam ti prepozn'o glas




Veli mi, davno sam znala


mi smo na staklu tek topli dah


nemam jos puno, al' i to bih dala


da te bar jednom ugledam



Poznato zvono i stan


vrata otvorih sam


a tamo sjene, tek oci njene


i strah na licu umorne zene




Ref.


Rekla je odlazim, ovo je rastanak


moram te i ovaj put' ostavit'


al' mojom voljom to nece bit'




Tisina moj je prijatelj stari


a rijec drag i rijedak gost


redam slike k'o cvijet u herbarij


mislim na nju i prolaznost




Ne gledam nikad' u dlan


ponekad pobjeci znam


od sitnih stvari i od zamora


do ploce hladnog mramora




Ref.