Daleko negdje od ovog grada


gdje gladan vjetar bjesni i rusi


zivio jednom jedan dobar starac


s kosmatim psetom i s jadom u dusi




Nikada ga mozda upoznao ne bih


al' me jedno vece dalek put navede


kraj kolibe jedne sa propalim krovom


kad glas jedan zacuh


kad glas jedan zacuh, kao moga djede



I evo sto se cudno nakon toga zbilo


zagrli me starac, metnu me u krilo


gledah sjetne oci, izborano lice


u jezivoj tami vlazne kolibice




Dok pokrenu se brada, zadrhtase usne


i sa bolnom pricom otpoce bas tu se


kako nekad lijepo u mladosti bjese


al' se mora radit' kako drugi htjese




I tad sudba crna na zemlju je pala


otadzbina zvati iz krvi je stala


i on podje smjelo gdje se 'mre i pada


tek procvala mladost gdje grca i strada(2x)




Oduzi se vece, oduzi se prica


a na polju hladno zima luda cica


a ja u toplini starcevoga krila


gdje je moja dusa lagan san usnila




I kao kroz maglu slusao sam cicu


gdje o svom zivotu meni prica pricu


imao je zenu i tri sina zlatna


ali mu ih ote podla ruka ratna




I teku rijeci i suze sa njima


iz starceva grla rastu kao plima


ona strasna zima, ohola i ljuta


k'o da sve je cula, pa k'o da ucuta




Svjedok ove price i pseto je bilo


kraj umornih nogu sjetno se sakrilo


i cvileci tiho starcu se cudilo


sto je mjesto njega mene prigrlio(2x)




Probudi me starac, na noge ustade


ova gorka prica kao da nestade


a ranjena dusa sapnu na sve to


da od svega ipak ostade to pseto




Nikada ga mozda upoznao ne bih


al' me jedno vece dalek put navede


kraj kolibe jedne sa propalim krovom


kad glas jedan zacuh, kao moga djede


moga djede, moga djede