Kad god kisa pocne kleti


zadrhti u basti grana


kad tjeskobu svak' osjeti


ja se latim kisobrana




Isprate nas tad u setnju


zvona gradske katedrale


a duge nas ruke sretnu


pokvasene magistrale



I dok kisni dobos bije


nekuda nas vode puti


kao bezbroj dana prije


ja mu pricam, a on cuti




Niko ne zna tako slusat'


duge price mojih rana


ko sto znade jedna dusa


dobrog starog kisobrana




Pricajuc' o puno cemu


zaboravim na sve boli


i spomenem jednu zenu


u daljini sto me voli




I tako ce proci sati


lutanja duz magistrale


dok nas prvi sumrak vrati


u tisinu sobe male




Svakog ljeta stane prica


al' s jeseni opet ranom


vidjecete vi mladica


na magistrali s' kisobranom




Svakog ljeta stane prica


al' s jesenjom kisom ranom


vidjecete vi mladica


na magistrali s' kisobranom