Ukrade mi juce neka tudja ruka


zadnje kapi mora iz usahlih vena


i umuknu zvono crkve mojih htjenja


a razbi se okno nebeskoga luka




Ostah sam na kisi k'o od Boga proklet


drzeci u ruci sest drhtavih zica


gledajuc' na stabla opustjelog parka


i na njima jata pokisnulih ptica



Osjecam u sebi k'o po nekom smecu


tumara i njuska jedno gladno pseto


omorina neka, neki vjetri juzni


mirisljave kise i bolesno ljeto




Al' u meni samo moja sudba tasta


i prosuti melem zivotnoga saca


sav sam kao neka pokradena basta


iz koje se lopov praznih ruku vraca




Jer, sta ce kome ovaj otrov sto ga sisem


ili pregrst bolnih sjecanja i sijena


sta ce kome ova pjesma sto je pisem


ili pisma sto ih salje jedna zena




Al' ne treba ni meni to sto drugi istu


ja nijesam sanjar onda kad se strada


naviklo se tijelo k'o strasilo u zitu


na ovu hladnu ljetnju kisu koja pada