Ova dvorista, puna neba i ptica


udju ko muzika stara


nekud duboko u nas


i tu uvijek ostanu




Potrazi me u predgradju


na ulici, na raskrscu


gdje mi je jorgovan rasuo perle


gdje nam je proljece dotaklo usne


i pobjeglo



Potrazi me u predgradju


kraj vlakova sto prolaze


bit cemo sami u svitanje dana


bit cemo sami u pjesmama ptica


ko nekada




Drijemaju jedra od rublja i cvijeca


cekaju vjetar da nekuda plove


cujes li, nase nas predgradje zove


traze te kuce i ulice stare




Potrazi me u predgradju


poljubi me u sjecanju


bar onih sati kad ostanes sam


ako me sada jos imalo volis


potrazi me




Ti nemas prsten sa naseg vjencanja


al' pamtis strehu na kraju grada


bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata


bila sam s tobom sretna ko nikad




Potrazi me u predgradju