Stani mi u stope i moje cipele pronosaj


skini taj povez i gledaj mojim ocima


zaplovi u moru snova bezbojnih


i vidi sta znaci bit' dijete devedesetih




Okusi strah, bol, mrznju i barut


i zivi u toj nadi da ce sutra ipak svanut


na sekund nosi teret mojih rana


dok grad ti sapce pricu jezikom oziljaka



Osjeti bol i na licu suze skorene


kad cijeli zivot jedes tudje ogriske


serem se na korice crvenog pasosa


ja sam ja, ne zivim pricu svojih staraca




Nemamo nikakav razlog gledati nazad


pa samo da vam kazem "Ne racunajte na nas"


nisam tad rasto, necu nista pricat


al kakav Kusta, kakav fildzan viska




Ref. x2


Crni leptiri su mrtvi


moje lipe ne cvatu


a neki novi klinci


odrastaju u paklu


zaboravio sam juli


a vozovi odlaze


zivim svoje vrijeme


a ne tudje utopije




Pored radija sam sjedio ko dijete


niko nije nameto svoje ploce i kasete


cuo rep zvuk i stisno crveno dugme


presnimivsi tako tamo neko Bijelo Dugme




Staroj nije smetalo "Ovo je sine tvoje vrijeme


suze nad prosutim mlijekom ne vrijede


ukljuci svoj mozak, idi dalje nego ja


zivi sad, ali iz proslosti uzmi sve sto sija"




Zgazene cikove i ugasene baklje


bacis u smece jer zivot ide dalje


drzi svoj plamen i na njemu radi marljivo


sve dok taj plamen, ne postane bljestavilo




Prije je bilo bolje, ali sta ja imam od toga


kad zivim u raljama svog vremena i prostora


baruta i otrova, lanaca i okova


je li za ovo proslost bila podloga




S ovim raspolazem i gradim svoj dvorac


necu nicije jucer, jer je nemoguce i vozdra


moja je drzava, pa kakva god da bila


imam ljiljane, Dzeku, tornjaka i piramida




Imam kurava i debila, cigana i psihopata


to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka


noz pod grlo mi je od zivota samo okrajak


to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka




Ref. x2