Mala, vratim se u vrijeme


kad sam prvi put te vidio


vidio sam odmah da si


stvarno nesto iznimno




Ti onako predivna


smjela i sarmantna


a ja onako ozbiljan


ufuran, arogantan



Uvijek takav kad bi


vidjeli se uzivo


nisam im'o prijatelja


s kojim bih se druzio




Glumio sam ludilo


i trudio se biti kul


a bio sam najsretniji


jer sam znao da si uvijek tu




I onaj zvuk na fonu


svaka tvoja poruka


je bila kao spas


kada noc je bila oskudna




Posvuda je bilo vjeruj


samo tvoje ime


ali nisam htio da ti saznas


da ti pisem rime




Da pisem samo tebi


jer ti shvatila to ne bi


koliko ustvari vrijedis


za tebe prosao sve bih




Volio sam tebe


al' mi je trebalo to more


kazem cekao sam pravo vrijeme


da sve ovo bude lakse




(volim te, volim te


samo si mi ti vazna)




Trinaesti deseti


ne mogu da se ne sjetim


onog istog parka koji


cinio me presretnim




I stalno tako


znam odvojiti se ne mogu


vidi majko, vidi samo


kakvu imam djevojku




Cekao sam novi dan


nestrpljiv da te vidim


pa kada svane da ti kazem


za koga zivim




Znas, nas svijet


ono imena djece, planovi


kuce i vjencanje


i sada vjeruj sve dao bih




Za kap one kise


nisam mogao da disem


bez tebe, bez tebe




Umro bih da ne trepnem


ne bi me vratile ni molitve


ko bi te volio


kao ja sto volim te