Dani isti ko pragovi pruge


ne vode me ni do jedne ni druge


noci iste ko vagono voza


ludilo je moja dijagnoze




Ref.


O kako mrzim proklete sine


vozove daljine


i tebe s' kartom u jednom pravcu


sto mases mi ko strancu



Ne znam gde cu, po stanici skitam


ko zna koji put perone pitam


sto na meni zivot ostri zube


i zasto uvek zaljubljeni gube




Ref.