U prozoru kisa


moje lice, uz staklo, hladno je


jos samo vetar vuce mrtve papire


u krugove




A senke proslosti dolaze


i nemam hrabrosti da pobegnem


opet je vreme


za slicice drage, sa police



Telefon mi ne moze vratiti


sunce tvoga osmeha


ni retka pisma sto stizu


od slucaja, do slucaja




A svega setim se, bar na tren


iako proslo je, volim te


i nema nade da iz sobe sad


isteram duhove




Ref. x2


K'o tvoj Kerber, pred vrata ti dodjem


k'o tvoj Kerber, nikom' te ne dam


k'o tvoj Kerber, ja uzalud cekam


na kost