Iz tramvaja se cini


da tvoj neboder vec spava


pitas me da li cu te


otpratiti do stana




Nocu je kazes opasno


prolaziti hodnikom


sve se rjede u pomoc


otvaraju vrata



Ref.


Nervoznim prstima na radiju


trazis stanicu


glas koji ce sapnuti


da nisi jedina




Ali sve sto cujes je hipnoza


uljuljkivanje


kastrati u modi


i buka strojeva




Zato ne pitaj me




Kako smo to postali


usamljeni u gomili


pomozi mi vjerovati


da ovdje nisam jedini




Pricas mi o strahu


da budes ziva zakopana


u zlatnoj sredini


izmedju katova




Gdje kroz tanke zidove


cijelu noc odjekuje


smijeh napusenih klinaca


i skripa liftova




Ref.