Tri sata popodne, pokazuje moj Rolex


na semaforu stojim, a pored mene bus


ko u zooloskom vrtu, gledam izumirucu vrstu


izguzvana lica zure mi u bemburu




Sa Ray Banom na nosu zalim frustriranu masu


njihov me pogled baca u bed


zato okrecem glavu na drugu, ljepsu stranu


jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore



Sutra sam vec u crkvi, na malom pranju savjesti


jer moje veze sezu ravno do neba


u navali humanosti, pomolit cu se i za njih


nakon cega slijedi tecaj tenisa




Ne mogu ih gledat' vise, ukljucujem air condition


polako, da me vide pice iz busa


konacno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem


a gomila me gleda kao zlocinca




Penzici novi i penzici polovni


dozivotne zrtve javnog prijevoza


blesavi od znojenja u kutiji


jos dva radna vijeka do ficeka




Gomila plazi po bljuzgavoj stazi


i s gadenjem gleda metak sto prolazi


4x