Sinoc kada se vracah iz topla hamama


prodjoh pokraj basce staroga imama


kad tamo u basci, u hladu jasmina


s ibrikom u ruci stajase Emina




Ja joj nazvah Selam jes, tako mi dina


nece ni da cuje lijepa Emina


vec u srebrn ibrik zahvatila vode


pa niz bastu djule zalijevati ode



S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste


rasplete joj one pletenice guste


zamirisa kosa ko zumbuli plavi


a meni se krenu bururet u glavi




Zamal' ne posrnuh, mojega mi dina


ali mi ne dodje lijepa Emina


samo me je jednom pogledala mrko


niti haje alcak sto za njome crkoh




Asik, Ajsa, ja pasa


konja jase subasa




Po basci se sece, a plecima krece


ni hodzin mi zapis, nista pomoc nece


ja kakva je pusta, moga mi imana


stid je ne bi bilo da je kod Sultana




Umro stari pjesnik, umrla Emina


ostala je pusta basca od jasmina


salomljen je ibrik, uvelo je cvijece


pjesma o Emini nikad umrijet' nece