Ka zraku suncevu kroz oblake


cekam da baciš svitlost na mene


ka rijeka moru, tebi spuštam se


da me oslobodiš od planine




U tvome krilu topim snijeg


i oko mrzlog srca nakupljeni led


i ti me uvik cekasš tu


zagrljen s morem, na dnšu umornu



Neka sve gnjilo je, još uvik volim te




Ka ptica zrno prosa tražzim te


dok stišcu zime tudje ledene


pa putem bacim kufer nevolje


da dodjem cist pod tvoje zidine




I sve ti grublje rici govore


ma sve su to rici ljubomore


a zašto onda prodju cili svit


pa dodju opet tu, u tvome krilu umrit




Splite volim te još, neka gnjilo je sve


ja još uvik cutim miris tvoje ulice


neka gušse me sad višse suze no smijeh


ja jošs imam snage rec ti - Splite volim te