Ponekad sam pjan, do uha nasmijan


i dusa mi je otvorena knjiga


moje nebo je posoljeni zrak


a moje more razlivena tinta


kome biti zahvalan, zivote moj




Krenem obalom koju dobro znam


samo dva minuta pjesice do luke


gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju


kriju iglom izbodene ruke



Pa opsujem da ne mogu prostije


mada odavno sam pobjeg'o iz geta


i mjesec iznad nas ima okus hostije


a cesta miris izgubljenog svijeta




Ref.


I moje nebo sad je posoljeni zrak


a moje more razlivena tinta


zato pjevam da ne pojede me mrak


jer da nisam ovo ja bih bio biljka


kome biti zahvalan, grade moj




Ponekad sam p'jan, do uha nasmijan


i zivot mi je otvorena knjiga


ja se cesto spotaknem, al' se uvijek docekam


ja sam covjek koji nema briga




Ponekad sam p'jan, do uha nasmijan


i dusa mi je otvorena knjiga


moje nebo je posoljeni zrak


a moje more razlivena tinta


kome biti zahvalan, zivote moj




Ref.