Francuz moj otac komunjara je bio


i nikad fatihe nije naucio


predavao fizicko u maloj sali


svi ga voljeli i svi ga znali




Nikom odmog'o, mnogim valjo


od nikog bjezo, nikom se klanj'o


im'o je Tomosa i volio ici u ribu


meze, rukomet i rakija u grlu



Volio je planinu, ljeti na Drinu


malo pecat', malo plivat' sa sinom


kao mnogi izgubio najboljeg jarana


onda kad se birala strana




Ispliva mrznja u ljudima za dan


razum usuti, komsija zaklan


izbjeglice, djeca bosa


a Francuz osta bez Drine i Tomosa




Na posao je isao u malo misto


u kojem presta cvjetat' bratstvo i jedinstvo


djeca kolege postadose stranci


a Francuz preko noci posta Ibrahim




Necu srati kako je bila idila


kao bilo je bolje za vrijeme Tita


jarane, nije bila idila


iza pogleda mrznja se krila




Na TV-u ulice mog grada


preko noci barikadirana vrata


ona slika kad vojnik zenu na podu tuce


e to je blizu moje kuce




Noc prije nego sto cemo hvatat' nogu


stari je dos'o i sjeo u moju sobu


tad Francuz koji ne zna ni dovu


prvi put se pomoli Bogu




Nesta Drina, motor i jaran


zamjeni ih tudjina i mali tavan


grad je i dalje na TV-u bio


samo sad spikera nisam razumio




Staru vikendicu punu gostiju


zamijenio je elektricni rostilj


a skolu salu i djecija veselja


zamijenila su molerska odijela




Danas se opet rostilj pali


novi je grad al' drugovi stari


i valjda to tako ide drug


da covjek u zivotu napravi krug




Dug je put koji ces proci


dokaz su bore i umorne oci


umorno tijelo i umorne kosti


na kraju se uvijek okrenu Bosni




Gledam prosle dane


blijede slike i drugare


a noge nose me dalje


sve dok srce ne stane