Vrijeme kao da nesto skriva


od mojih prozora mrak pravi ogledala


znam samo to da si ziva


i da prkosis jos, da se nisi predala




Koje misli covjek sad da zove saveznicama


koje rijeci da izgovara


kome da vjeruje


znam, nema slika koje mogu



Da izbrisu godine nepovjerenja


nema rijeci koje mogu


da opisu stradanja i ponizenja


stop za sve sto sam ja, za sve moje ideale




Al' evo, ziv sam i nasmijan


moje rijeci nisu pucale


sakrit cemo se od demokratije


od svih tih boraca za ljudska prava, od drzava




Pobjeci cemo od apatije


poljima posutim makom


na ruci s nekom novom trakom


moja mala djevojko


moja mala Zidovko


moja mala djevojko




Mi dobro znamo kako je to


kad pristojni ljudi glave okrecu


samo se cuje escajg za vecerom


dosli smo ovdje jedni drugima




Reci sta nas boli, onako iskreno


ovo je pozarno tlo


na kojem isto zlo dobro zaklanja


samo je jedna iskra dovoljna




Ili da plane sve ili da sve obasja