Ti i ja, kao dvije latice


cvijeta kamenog od vremena ranjenog


isti smo od iste ljubavi


zivimo isti dah, disemo, o




Ref.


Da te pustim nisam mog'o juce


zasto bih te ostavio sutra


kada sve sto zelim od neba


sa tobom su beskrajna jutra



I samo tebi dadoh srce svoje


sad kroz vene teces kao rijeka


za tebe bih, pepeljugo moja


sagradio dvore od oblaka




Zauvijek kao dva prsta


jedne ruke spojeni, a nesretno slomljeni


ne daju da te svojom zovem


svakog dana ne daju da te volim, o




Ref.




Ref.