Kroz bijele magle sna


ja cujem njezin zov


i putem sjena krenem


u susret k njoj




Tad mrzim san


jer njezin zov nestaje


cim svane dan



Ni zubor prvih voda


nije slican zovu tvom


ni tihi sumor sumom


u svijetu mom




Ni krosnje sjecanja


ne, nisu njezin cvijet


ni njenih ptica zov




Ref.


Ta pjesma zelim da je moja


da sam njene harmonije rob


i svijetu cijelom pjevacu je ja


nek' ljudsko srce bude


njen vjecni grob




Ref.




Ref.