Kroz noc i vlagu


divlje guske sele na jug


i bolno kricu


osjecam, zelim da


neku tuznu napisem pricu




Kako odnose one svom


na krila svoja bijela dva


iz duse moje drago nesto


i ne znam put, ne znam stat'



Ne mjerim vise vrijeme na sate


al' po vrelom suncevom hodu


dan mi je kad njene oci se vrate


a noc kad ponovo odu




Divno je bilo, priznajem srcem


trenuci staze, usne i lisce


sve, cak i suze sto teku licem


i njeno tijelo dok ima me sto drhce




Vjerujem, prastam, cekam i molim


da vrati netko sve one dane


ali kasno je, zasto da volim


kad listovi ljubavi nase


pali su s grane