Nekako s' proljeca


uvijek meni doluta


neka ceznja tamna


tiha mudrost davna




Spustam ja stare kofere


na perone sudbine


to je miris zrelih godina


moj kaput, bas je tezak, najdraza



Nekako s' proljeca


ja se sjetim starih drugova


probude se u meni


svi derneci pijani




Tad nosim stare cipele


one znaju moje ulice


to je boja, crnoponocna


moji koraci, bas su teski, najdraza




Ref.


I opet taj osjecaj samoce


kad nece nikog mene krene i hoce


i opet mrakom svoje pjesme bojim


pijan od zelje za usnama tvojim


sav sam ti od ludila, nekako s' proljeca




Nekako s' proljeca


sjeti mene nepravda


na pobjede, poraze


i sve lazne obzire




Napravim, racun prastanja


popijem, pusta mastanja


to je ukus, lijepog kajanja


moji kapci, bas su teski, najdraza




Nekako s' proljeca


noc mi oci otvara


nemam san da uhvatim


nema dana da ne izludim




A hocu da te vodim ja


tragom Sunca, jugom maslina


to je dodir tvojih bedara


moja duso, bas te volim, najdraza




Ref.