Kad lutali smo svijetom


k'o rasprseno sjeme


govorili smo sebi


to je za neko vrijeme




I ne znajuci da smo


na izgubljenom brodu


mi vikali smo "Kopno"


a gledali smo vodu



Kad ljubili smo kratko


u tuzi kisne noci


govorili smo za se


da ljubav tek ce doci




Kad radjala se sreca


i cekala je slava


pomisljali smo opet


to nije ona prava




Kad prijatelja nema


a dani idu sporo


govorili smo za se


da vracaju se skoro




Gdje najvise smo dali


dobijali smo manje


al' mislili smo to je


tek privremeno stanje




Putovali smo dalje


kad davno vec smo stigli


tek poceli smo nesto


a dugo vec smo bili




I ostali smo tako


kraj odlazece vode


nerazjasnjeni sasvim


i pomalo van mode




U zapocetoj prici


u ljubavi bez traga


jer svakoj smo se kuci


priblizili do praga




Dok vjerovali jos smo


da samo put se mijenja


mi rekli smo si "Zbogom"


govorec' "Dovidjenja"