Dobro pamtim tu jesenju zoru


ranu rosu, maglu, lavez pasa


pamtim didu i ljude u soru


di pricaju nesto u po glasa




Njihove mi rici jos i danas


u sicanju zvone kao jeka


zapalila didin stagalj stari


ko zna zasto, tudja ruka neka



Nije dida podigo ni glasa


nije cak ni krivce opsovao


u maglu je pogledao samo


povukao dim i rekao




Ref.


I posljednji grad se srusi


osta samo jedna stijena


tako isto kad ja umrem


ostat ce ti samo uspomena




A na stanu tek poneki plamen


jos je tinjo k'o da nam se ruga


za tren oka gotovo je bilo


nesta vatre, osta samo tuga




Dida samo na zgariste stade


ko sto ljudi prid sudbinu stanu


rece, jedni pale, drugi grade


dobro pazi na koju ces stranu




Nikad vise na stan nije is'o


spomenuo stagalj vise nije


cini mi se sve je bilo isto


a nista nije bilo kao prije




Ref.




I kao u svakoj tuznoj prici


mnoga lita prosla su od tad


vrime ode ne mozes ga stici


kao vranac razuzdan i mlad




Nema vise, ni dide, ni stana


i vec blidi sicanje na njih


tek ponekad otvori se rana


i stari refren na tren vrati ih




Ref.