nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna
spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput bas je tezak najdraza
nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja crnoponocna
moji koraci bas su teski najdraza
i opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje, za usnama tvojim
sav sam ti od ludila
nekako s proljeca
nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire
napravim racun prastanja
popijem pusta mastanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci bas su teski najdraza
nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izgubim
a hocu, da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa bas te voli najdraza
sav sam ti od ludila
bez tebe s proljeca