Osedlacu vranca svoga vilenoga
pa osinut preko polja zelenoga
niz drumove rasplakane
da povratim sretne dane
svoga mladovanja
Sto mi rodnim gradom
prohujase kradom
i odose pjevajuci za cergom
cigana, za cergom cigana
Sticicu ih jedne zore nasmijane
kad nad gorom Javorovom
sunce grane
tat cu vranca zauzdati
pa cu gorko zaplakati
vrisnut do oblaka
Vratite se dajte
za jade mi znajte
ostalo je srce zeljno
mladih djevojaka

Dal ko znade da mi do njih pute kaze
uzalud ih godinama oci traze
uzalud se dusa sjeca
djevojaka i proljeca
jesen suze sprema
Vjetri zutom liscu
sapcu tuznu pricu
minula je divna mladost
povratka joj nema