Ref.


Sta ce mi dukati kad mladost nestaje


u srcu ranjenom tuga ne prestaje


svi bijeli jastuci, marame svilene


sta ce mi dukati kad on nije kraj mene




Ona je voljela njega


srcem, iskreno, posteno


u njenim ocima


to nije moglo ostati skriveno



Svjedok je Bog


bila je bez ikog svog


cijelo selo je znalo


za ljubav iz sokaka tog




Sreli su se pokraj stare sljive


di su vranci pasli


njih dvoje


ko da su jedno za drugo i rasli




A on je volio


svoje konje, hrastove, ravnicu


slavonsko nebo, zlatno zito


svirat' tamburicu




Svaku crtu, svaku tocku


na njenome licu


i jedino s njom


htio je podizati dicu




Bio je skoro siromah


al' je bio posten momak


kad su si rekli da


vec je dobila i stomak




Dijete na putu


a slavonski zivot je znoj


no ona je bila njegova


on je pripad'o njoj




Bili su sretni, da


kol'ka god bila muka ta


ljubav im nisu mogli kupiti


sake i sake dukata




A onda dosla je zima


prvi snijeg je pao


ona je potajno zeljela haljinu


a on je znao




Zivjeli su skromno


al' mu nije bilo zao


pa on bi svoju krv


i sve na svijetu za nju dao




Upreg'o je konje


da krene putem grada


do tamo pet sela


snijeg je pocinj'o da pada




Na rastanku je rek'o


ide po poslu sada


mislio je, kad se vrati


bit ce ljepsa nego mlada




Ref.




Jos pricaju starci


mladji rijetko ko da sjeca se


ne pamti se od tog strasnog dana


takve mecave




Kako se bas tada


uvecer vrac'o iz grada


sve je vise sumnj'o


da postoji koja nada




Da veceras dodje kuci


jer mecava bila jaka


ni konji nisu htjeli


pa se sklone kod zemljaka




Sta ce, mora cekat'


ne preostaje mu drugo


nego da se vrijeme smiri


kol'ko god da treba dugo




Jos od onog casa


dok je napustao Osijek


zamisljao joj usne


dok se razvlace u osmijeh




S haljinom na dar


kad joj pokuca na vrata


i osjeti njezne ruke


oko svoga vrata




Gled'o je kroz prozor


slus'o otkucaje sata


pitajuci se, pa dokle ce


jos snijeg da pada




Al' upravo tada


dok se prognoza nagadjala


u tom istom trenu


kod kuce mu zena radjala




S pogledom na vrata


cvrstom nadom da ce doc'


njeni drhtaji i bolni krici


rezali su noc




I place jadna, sama


jer bol ko nikad boli


al' bi bilo puno lakse


da dragi kaze da je voli




Samo Bog je znao


u kako je teskim mukama


dozivala svog dragog


da ga cvrsto primi rukama




On nije cuo


kol'ko je htjela biti s njime


i da joj zadnja rijec na usnama


bila njegovo ime




Ref.




Vec je bilo blizu podne


kad je u selo stupio


potjer'o je konje


i jos jednom bicem lupio




U ruci cvrsto drz'o


haljinu sto je kupio


kad vidi u daljini


u crnini svijet se skupio




I prepozno si bracu


mater i cacu


i jos pola sela


al' zasto su svi u placu




I zasto se iz kuce


cuje jauk i galama


al' nije stig'o pitat'


Marija nije s nama




Rekla mu je mama


jedva nekako kroz suze


kad je utrc'o u kucu


oko nje crne bluze




On njeno tijelo uze


preklinj'o je da ustane


iz ociju suze


nisu mogle da se zaustave




Pade na koljena


jecajuci moja voljena


isplak'o je dusu


al' ga je sve vise boljela




I vik'o, zasto, Boze


i da zivot nije fer


al' srce nadje utjehu


kad ugleda rodjenu kcer




Primi je u narucje


dijete mu rasvijetli tamu


rece, zvat ces se Marija


u sjecanju na mamu




Poljubi malu damu


stavi je uz mrtvo tijelo


da dragoj obuce haljinu


andjeli nose bijelo




Kazu, sam ju je sahranio


ispod stare sljive


ljubeci danima koru


gdje je urezala ime




Nikla tuga iz njive


nikada hladnije zime


i samo sjecanjem


je vrati medju zive




Ref.