Davno je bilo, ne ne bi spominjo imena

ko' nas je to prod'o i koja je bila cijena

nasih zivota sto Bog je uzeo

il' nam dao, tri mjeseca pakla

a onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim

al' smo se predali hrabro

mjesec dana nakon sto je umro Blago Zadro

al' je ostala gorcina u grlu koje me zedja

na pozive u pomoc da l' su okretali ledja

ko' je Ovcaru prezivio

ne pitaj sta je proso, u Stajicevu Nisu

ja sam u Mitrovicu o'so



4 mjeseca logora, za svaki sekund oziljak

pa izis'o u razmjeni kad je vec bio ozujak

pa sta to znaci da sam imao srece

sto sam ostao ziv, imali tu nesrece vece

sto sam vidio i cuo

ne to se ne da zaboravit

nema doktora sto moze ove rane oporavit

kao ni moju dragu sto bolest uzela mi

jos prosle godine, dok moja Sara ima 3

ona me drzi na zivotu

samo moja kcerka jeste i sjecanje

na moje decke sa Trpinjske ceste



Ref.

Boli me sjecanje na dane slavne

dane ponosne, al' borim se

i ne dam se dok Dunav tiho protice

i boli me istina sto nema onih koje volim ja

pokriva ih zastava

nek sanjaju u sjeni hrastova



A moja mala Sara o tom ne zna nista

ona zaspe sa osmjehom i sanja

igralista kolace i bombone, a ne bombe i tromblone

ko njen stari, ne vidi proklete demone

ne vidi krvave rovove i popaljene krovove

rodnoga grada, ona ne zna nist' o ovome

i bolje da ne zna, nek je sretno djete

samo zna da tata guta neke roza tablete

kad ga boli glava, al' ne postoji

taj prozac ni xanax za ove kosmare uvucene u mozak

sto mi ne daju uklonit barikade i klade



Zakopavam mrtve u proslost, a oni ih vade

sta mi to rade ljudi ko da nisam sav svoj

tresem se i drhtim, ko da nisam sav svoj

dok me kupa hladni znoj, nesto u meni kipi

peku me nasi haski, kundak zivota tuce

zaista boli vraski

opet sam pos'o, polako

jer vise ne znam kako

borit se protiv toga nimalo nije lako

i ko da nemam nista drugo osim te granate

al' neka i to ce bit dovoljno, ako se vrate



Ref.



O dragi Boze, kao da nije u snu

kada koljena od krvi, a ja stojim bas na dnu

a oko mene poklani, streljani, pretuceni unakazeni

nevini i do smrti muceni

odjednom i ja tonem u krvavom blatu

al' mi Sara drzi ruku

i vice, ne dam svog tatu

i onda nestaje sva tama

jer je andjeo nad nama

pa nam salje oblak na kojem je Sarina

mama moja draga zena, bljesti od suncevih snopova

i smjeh moje kcerke, jaci od milijun topova

mi zagrljeni sretni, zato placemo nas troje

odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje



Svi jos uvijek lijepi, svi mladi ko na slici

i svi mi u glas kazu da je dosao kraj bitci

da zivim sad za zive, mrtvih samo da se sjecam

pa se izljubim sa svima i to im obecam

kazu zbogom i opet sve je isto ko i prije

silni Dunav, na vodotornju se zastava vije

ja se budim jer se Sara smije

i rucice dvije mene grle oko vrata

dokaz sreca u meni je



Ref.