Navucem zavjese da oci ne vide


ovaj grad pod sjenom od oblaka


hocu da zamislim kako je divan dan


kako je tu, jos nije mi otisla




U sobi svaka stvar na nju me podsjeca


na casi trag od njenih je usana


u svemu trazim nju, cuvam dodir njen


taj mali oziljak u dlanu zarobljen


lazem da procice, da nije za mene



Ref.


Al' lomi me svako sjecanje


i svaki mi dan nedostaje


zaboravim, al' ne prestaje


ona jos uvijek je tu




I kao da nisam vise svoj


od prvog dana samo njoj


ja pripadam, a sada propadam




A znam da s' drugim srecnu


probudi je dan, dobro znam


ali nikako da pamet poslusam


lazem da procice, da nije za mene


lazem da dobro je, da nije do mene


i da je kriva




Ref.