Smrt, smrt popa Mila, popa Mila Jovovica




U danima kad na Niksic


Crnogorci udarise


kad bijahu dosli dani


da ne bude Turski vise



U logoru Crnogorskom


pokraj kule Lekovica


neko knjazu okleveta


popa Mila Jovovica




A knjaz Mila dozivase


uz prisustvo svih vojvoda


pa mu rece - pope Milo


nit' si vino, nit' si voda




Kad to cuse pope Milo


polece mu sablji ruka


a dva oka k'o strijele


sijevnuse u hajduka




Vojvode se uplasise


od izgleda vuka gorskog


da oruzje ne potegne


na vladara crnogorskog




Kao da mu ostrim macem


srce musko rasijece


pa zavika, gospodaru


Bog sa tobom, sta to rece




Te ljutito napustio


gospodara i vojvode


i pod sator svoj svileni


sa mislima teskim ode




Pa u ljutnji gusle zgrabi


odjeknuse tanke strune


kliknu Milo kao soko


te se majkom Cetnom kune




Da ce poci u grad Niksic


sam bez ikog istog dana


i na megdan pozvat' silnog


Musovica kapetana




Baci gusle, uzja' vranca


preko Zete predje vode


i na hatu pomamnome


preko polja gradu ode




Leti vranac niz Rastoke


kao da ga nose krila


no s bedema turska straza


opazila popa Mila




A pop Milo sve je blize


do Turaka i sanaca


pod sobom je zamorio


bijesnoga svoga vranca




Kao sto mu dolikuje


bira turske porodice


na najtvrdje ide sance


na najljuce gradske zlice




Pa ako bi poginuo


da pogine od junaka


od cuvenih i priznatih


Idrizovih potomaka




Ustavi ga turska straza


na kapiju kod Niksica


kaza im se i naredi


zovite mi Musovica




Kada cuse Turci ko je


potrcase kapetanu


malo zatim i Musovic


na kapiju gradsku stanu




Pa kad vidje popa Mila


na bijesnom vrancu svome


dolasku se iznenadnom


obradova njegovome




Otkud jutros Jovovicu


veselijem glasom rece


zar od knjaza crnogorskog


u moj tvrdi grad utece




Primamo te objerucke


sve cemo ti oprostiti


zivotu ti, harambaso


vjeruj nece nista biti




Planu Milo, dosta vise


ne budali bez potrebe


ja sam dosa' kapetane


da na megdan zovem tebe




No se spremi i izadji


biraj mjesto za megdana


te rijeci kao munja


pogodise kapetana




Preblijedje pred hajdukom


iz junacke Markovine


jer je znao da od sablje


njegove se lako gine




Ne smije megdan da prihvati


prepade se svojoj glavi


a na slavu i na proslost


kuce svoje zaboravi




Vec u strahu kukavicki


znak na kulu strazi dade


jeknu plotun sa glavice


pop pogodjen s konja pade




Vranac pregnu i pobjeze


natrag preko vode Zete


a na Mila sa sabljama


niz glavicu Turci lete




Pa se grabe ko ce prije


manut sabljom po sokolu


za cije je ime cuo


i car Hamid u Stambolu




Na mrtvoga popa stize


Ferizovic Hasan prvi


zviznu sablja, glava pade


uz tocenu lokvu krvi




Na najvecu gradsku kulu


na vrh hana Musovica


istaknuse Turci glavu


popa Mila Jovovica




Sa strzovog, ostrog kolca


gleda Milo sa visine


kako mu se Turci zore


i po gradu senluk cine




A gavran se, crna ptica


obradova iznenada


kad krvavu vidje glavu


pa se vije iznad grada




Primice se iznad cabre


da na bedem padne tvrdi


po starijem navikama


musku glavu da nagrdi




A krijuci iz harema


kroz pendzere vire bule


da cuvenu vide glavu


srpskog popa na vrh kule




Smrt popa Mila, popa Mila Jovovica