Dodju tako, ponekad


neke tamne ure


sjetim se drugara starih


ili neke davne cure




Zatvorim oci polako


boli me sjecanje svako


dodju tako, ponekad


neke tamne ure



Vratim se mladosti svojoj


i prvoj cigareti


sjetim se ljubavi prve


i prepustim se sjeti




Zamisljam gradove stare


ulice, trgove, ljude


dodju tako, ponekad


neke tamne ure




Ja mogu sve razumijeti


i mogu sve oprostiti


a tesko mi nekako zivjeti


bez tebe, stari moj




Ref.


Od Mure sve do Morave


ako se svi zaborave


ostat ce uvijek poneki


mornar panonski




Ponekad napisem pismo


adresu imam u glavi


kazu, zajedno vise nismo


drug mi u drugoj dr¾avi




A nekad znali smo skupa


brzim preko Bosne


na sto je ovo izaslo


tri im matere rosne




I tako, svake noci


sjetim se pjesme tvoje


sto mi vrijedi sto znam


da samo tuge postoje




Popijem malo vina


pa mi je nekako lakse


princip je uvijek isti


sve su ostalo, zna se




Ref.