Kada umrem


njezno mi otvori oci


da vidim taj karneval moci


gdje razum uzmice pred ludilom




Kada umrem


u osmijeh mi usta savini


da se nasmijem svojoj tastini


jer vjerujem da sam uskrsnuo



Jer kada odem


dzaba mi bilo svih bedova


bit cu jos jedan u hordi undeadova


kada mi cijenu zakace




Potpuno cijepljen od bjegova


zarobljen pod jednim od stjegova


kada mi omcu namjeste


san umire, bol ostaje




Kada umrem


glasno moj epitaf reci


da mogu ispricati djeci


da nekada bio sam covjek i ja




Kada umrem


moje truplo svijetu pokazi


za sve one sto zive u lazi


o slobodi pristanka




Tesko se ne saginjati


laksem putu naginjati


kada te za mosnje


drze prisilom potrosnje




Je li pobuna kooptirana


il' unaprijed determinirana


i tko smo tada mi


moja ljubavi