Idemo moj pas i ja


ja brkat, on iz dalekih strana


i poneko kaze da smo neobicni




Hodamo oko pruga


pa uza niti ulicica u izgradnji


zacujemo podne, zacujemo vece


i ni u kom slucaju ne vodimo ucmao zivot



Necu ovdje govoriti o sebi


ali on, taj moj pas


njezna je ruza


neke zore vjerna mojim grudima





Prolaznici se, naknadno mozda samo osmjehnu


jer su uredni i sivi kao pijesak


prociscen i spreman za neku


banalni gradjevinu




Ja dotle lezim(u tisini)


ko covjek od slame


a nisam covjek od slame


a moj se pas privija uza me


i hrabri me i ja se ne dam