Zivot tece u laganom ritmu


tamburasi to najbolje prate


topot konja sa osmijehom zena


cesto nocu u moj zivot svrate




Kad se sitim pisme od nedavna


uhvati me neka cudna sjeta


pa mi cesto na um padnu rici


ne mogu se tocno sjetit ljeta



Krenuli smo svak na svoju stranu


ne zivi se vise ko nekada


cini mi se sudbina me steze


pa se necu vratiti nikada




Ostavit cu grobove i didu


i sve pisme sto su znali svirci


i sve nane, cizme i salase


i /sva zita/mrkove/ u mojoj ravnici




Dunavom ce mozda plovit ladje


tamo-amo kako se ko snadje


a ja cu negdje gledat u daljinu


i sve vise traziti tisinu