Bijah mali kao dica mnoga


jahah konje kroz selo i polja


u tom trku viko sam od srice


al si lipa Slavonijo moja




Nesto brzo prohujase dani


nestasluku prominise viru


podize me vrtlog od sudbine


i spusti me ovdi na severu



Ljuljase me talasi zivota


procvjetale lomise mi grane


mrazevi mi prosarase kosu


i obrve cesto namrskane




I sto dalje ceznja bese veca


kupih konja legolaza vrana


kupih konja da me na te sica


da utihne u dusi mi rana




Al u konju bese srce moje


svud po svitu pominju mi ime


stani Marko zivota ti tvoga


ajde amo ti sokacki sine




Sirim ruke od tuge i milja


i poljupce saljem svud bezbroja


konja gledam a potajno mislim


di si sada Slavonijo moja


konja gledam a potajno mislim


sta mi radi Slavonija moja