Zvonila su za oluje


zvonila su za vjencanja


zvonila su za zivote


i za zadnja putovanja




Kao neka vjecna glazba


nase slave, naseg jada


zvonila su od davnina


stara zvona moga grada



Boga su i ljude zvala


za trabakul koji tone


zvonila su, zvonila su


za gromace i balkone




Skupljala su nase ladje


kao ptice svoga gnijezda


ko da srce majke kuca


u zvoniku ispod zvijezda




Dok spavaju stare luke


i treperi plavi svod


zvonici su kao ruke


koje prate bijeli brod




Ref.


U kamenu nema neba


covjek prodje tezak put


al' su jednom kad ih trebam


stara zvona opet tu




Pricaju nam nasu povijest


brizno kao otac sinu


u veceri kao ova


izlila su svu toplinu




Kao neka vjecna glazba


kolijevki, kolonada


slusajte ih kako zvone


stara zvona moga grada




Ref.