Hodali smo dugom cestom po tmurnom nebu


nad planetom gdje za drugo mjesto


kupas se u srebru njena kabanica


i crn kisobran niz koji klizi kapljica nade




Munje sijevaju, krajickom oka me pregledava


iako i sama znade, ovo je zadnja stanica


prima me za ruku i pita je l' ovo stvarno


kraj puta il' je tek pocetna matrica



Crna poput slova ja bijel ka blank na webu


ja i ona tvorimo poprilicno dobru zebru


pomislih i sjetih se kad smo prvi put pokisli


tad mi plemeniti metali jos nisu napeti postali




Plave je krvi ali joj na dvoru nesto fali


nije cvilidreta i ne voli na svili lezat


valjda sam ja predstavljao taj buntovni odmak


tek sad u snijegu vidim kolko joj je malen korak




Ljubicastu boju je zvala ljubistaca


zora na parketu oko nas soba spavaca


sunce na stolu, limunada i ljuske od pistaca


slike zbog kojih mi u sjecanje navraca




Al' ja se ispricavam, vi ne zelite slusat


kako su je doticala moja prljava ticala


volim pomisljat da sve je farsa sad kad


na kraja dana (sam sam kao Gregor Samsa)


sempliran panoptik iz pjesme Bogomoljka




Ref.


Vrijeme se lako pretvori u nevrijeme


ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik


povici vriska i pomisli nistavne


otisci otiskani, a obrisi obrisani




Kol'ko je vremena proslo od prvog pogleda


volio bih da sam brzi, dok u glavi sve poredam


na odgovarajucu policu imam gace na pruge


i sa stapom sepam po bolnici u odijelu iznosenom




Glasnice sve tanje, a vrijeme potroseno


suze od blata jer meni ti plemeniti


metali jos nisu napeti postali


nosim rupu oko vrata u kojoj nesto fali




Ref.