Pocetak svaki i svoj konac ima


i kolac, klin i konopac i kuku


i nije vazno kada i gdje prima


pruzena ruka neku drugu ruku




Svejedno da li znaju ili slute


ti sto se vole - bit ce puna casa


u teske lance okovani sute


i on i ona poput robijasa



Na staklu vode i na nekome zidu


napisana su redom sva imena


u povorkama padaju i idu


i jedno drugo skidaju s ramena




I nije vazno, plaha ili vedra


i kakve su joj oci, kakva bedra


i kakve ima ruke koje pruza


taj utopljenik, taj trn i ta ruza




Na stolu karte i sjeda tko stigne


svi skriveni i sami u svom zvonu


ti samo cekas da te netko digne


u ovoj igri mi smo u talonu




Sve pocne i sve svrsi istog casa


i vrijeme lijeno zbraja svoje ure


k'o rasna grla na izlozbi pasa


svi kroz resetke u slobodu zure




A ipak, poslije kise, poslije zime


na nekom zidu stoji novo ime


i nova usta kazu iste rijeci


i nikog nema da tu ludost sprijeci