Potkrala se ponoc, tajnovita i plaha


u batu zelenca, ispred svetog Vlaha


poljubila prsten Onofrijeve cesme


stari joj je zvonik pjevao pjesme




I dok je tako neodlucno stala


pod zvonikom


ponoc se osjecala usamljenikom


a onda odlutala



A ja je cekam sa gitarom iznad ulice


pjevajuci u miru staroga portala


i prije no sto ponoc u mojim ocima mine


ja se nadam da doci ce ona


i sjesti medju vas na skaline




Ljubavi davne sjen porporela baca


da li je to korak njen sto uz ponoc koraca


gitare moje lik umorni poprima zvon


samo stari zvonik pjeva don, don, don


don, don, don, don, don, don