O da li cemo opet biti toliko bliski


i tako puni sunca i topli, svoji, lijepi


i hocemo li putem bogati sutnjom ici


hoce li srca ruza krv narancastu liti




I hocemo li tako od istog sunca slijepi


ici polako sami i na kraj sebe stici


o da li cemo opet u oku tajnu kriti


i tako puni drugih ponovo svoji biti



O da li cemo znati protumaciti dlan lista


i da li cemo opet na isti kamen sjesti


i hoce li se korak raspoznati u mraku


hoce li ptice htjeti poludjeti u zraku




Hoce li pasti usta na usta ona ista


i hoce li se tijela u jedan korijen splesti


i da li cemo tako daleki jedne noci


pusti i sami biti, o da li cemo moci




O hocemo li istim imenima gradove zvati


i da li ce nam proljece u isto biti doba


hocemo li ikad pod isto stablo stati


o hoce li nam nebo bit tavan, polje, soba




A sve bogatstvo grana koje nad vodom cvati


o hocemo li piti sve sto smo nekad pili


o da li cemo znati da smo se jednom sreli


o da li cemo biti, o da li smo i bili




O hocemo li biti jednako tako cisti


jednako tako jaki, jednako tako pusti


i hocemo li opet govoriti rijeci prave


o hocemo li biti jednako tako zivi




I hocemo li shvatiti sto pricaju nam trave


o hocemo li biti ponovo oni isti


i hocemo li znati sve sto smo nekad znali


o da li cemo opet necemu biti krivi




I dobar porod biti o da li cemo, da li


o hocemo li znati visinu gdje smo pali