Na svakom trecem kucnom broju


po jedan kafic preko noci


i par kubika modrog dima


vec gusi srce, grize oci




A ja se pitam, sasvim zbunjen


kako da udjem sam s gitarom


znam da je dzuboks tamo stao


i sto bi fliper s mojom parom



Ref. 2x


Jer ja, ja sam covjek bez kafica


jedan od zadnjih takvog soja


ja nemam svoju marku pica


tu licnu kartu srednjeg sloja




I dok me vlasnik mrko gleda


na drugoj strani barikade


naginjem brzo svoju lozu


pod urom koja vrijeme krade




I tad se pitam, sasvim zbunjen


sto mi od starog drustva osta


tek neki znanac koji zuri


na jednu s nogu i zbogom dosta




Ref. 2x


Jer ja, ja sam covjek bez kafica


koji sanja neko proslo doba


a to je novac bez pokrica


na ovoj berzi lakih roba




I tko da mi kaze sto me ceka


nad soljom gorke, tanke kave


tko da mi vrati njene oci


zvijezde u noci i vlati trave




I sad se pitam sasvim zbunjen


sto vrijedi sjesti i dobro jesti


i pod platnanom koja lista


poneku lijepu zenu sresti




Ref. 2x


Jer ja, ja sam covjek bez kafica


jedan od zadnjih sto se nadje


dok trazim ruke sto mi masu


ko zadnji putnik s neke ladje