Starinska ura na ormaru spava


kazaljke njene vec se rdjom zute


umorna lampa tiho ocrtava


prostore uske, samotnicke pute




Ja ne znam gdje sam, nesto tamno slute


umorne oci, noc je topla, plava


tako je tesko kada stvari sute


i kada se mijesa proslost, san i java



Ref.


Pa gasim staru lampu, sklapam oci


nitko mi nece u posjete doci


ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena




Naslonim glavu na krilo samoci


i slusam zvizduk vlakova u noci


o gdje si sada, gdje si bezimena




Ref.