Malu kucu, krov od slame


vezu drage uspomene


sesnaest ljeta imala je


i sa njima svoje sne




Na rastanku dusa pati


svaka suza nove boli


sreca da joj kcerku prati


na krunici majka moli



Ref.


U crnom svijetu velegrada


sto ga krije gusti smog


zeljela je da se vrati


u toplinu doma svog




Sve sto traje, kajala se


uvijek jednom mora proci


ljubila je druge oci


svake noci, svake noci




Fini ljudi, srcem prosti


dali su joj mnogo para


umrla bi od zalosti


da to cuje majka stara




Kazala bi rijeci ove


bogatasi sijede brade


sotona vas k' sebi zove


proklet da si velegrade




Ref. 2x