Sada hodam jednom cestom


koju tako dobro znam


i vidim jednu rijeku


sto protice kroz grad




Iz kojeg bjezim kao ludjak


cijeli zivot svoj


da bi negdje mogao


hodati kroz san, kroz san



Al' kako naci nesto


sto nigdje ni


ma evo mene pored tebe


kao dijete koje place


kada izgubi igracku sto voli




Zato ljubi moje srce


vec zguzvano od snova


jer znam da ce ti biti zao


kada budem prah, kada budes prah




A ja sam umoran i snen


kao sunce u jesen


sto se spusti na ramena


golog jablana




U srcu nosim ti prazninu


iako stizem iz daleka


jer ja sam samo ludnik


sto na ljubav ceka cijeli zivot svoj




Al' kako biti pjesnik


bez oblaka dima


kad kroz njega svijet mi


tek smisla ima