Veceras stihovi teku, kao kisa padaju,
veceras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
u kratkom uzdahu snova opet cu je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu...

Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vjecno glazba svira, po nju cu krenut` ja...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju...

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu...

da je tu... da je tu...

da je tu...