Rekla si kako volis momke s juga
I kako gore kod vas u Ljubljani
ponekad padaju
purpurne kise.

Kad navratis nekad u moje snove
sa svojim davnim mirisom ciklame
ja zadrhtim kao prut
kao izgubljeni balon

Barbara o moja Barbara
odnijeli su tebe dani
odnijeli te konji vrani
stani tugo, srce nije kraj

Barbara o moja Barbara
Ti si vatra u njoj gorim
zbog tebe se ja jos borim
nasa plava zvijezda ima sjaj

U basti pepela iz mojih snova
cesto narastes ko oblak iz mora
zivis kratko kao leptir
samo par sati dok spava svemir

I vidim ti oci kako se sjaje
Dok nijemo pozdravljas dimnjacare
i trazis neke cari orijenta
u ovom gradu na kraju svijeta.

Barbara o moja Barbara
odnijeli su tebe dani
odnijeli te konji vrani
stani tugo, srce nije kraj

Barbara o moja Barbara
Ti si vatra u njoj gorim
zbog tebe se ja jos borim
nasa plava zvijezda ima sjaj